Na alpskim pašnjacima vuna se sakuplja strpljivo, prana u hladnim potocima i prela uz priče o snijegu koji škripi pod nogama. Tkala počinje uz škripu starog stana, čitajući vremensku prognozu prstima. U svakoj niti ostaje sapunica, dim ognjišta i smijeh djece koja preskaču bale, pa pokrivač postaje topla karta planine i prvih proljetnih travki.
Uz obalu, konopi od konoplje suše se na burama, a drvene lađe nose tragove voska, katrana i soli. Košare od pruća nastaju iz razgovora s maslinarima koji znaju kada je drvo savitljivo. Svaka mreža ima čvor koji podsjeća na djetinjstvo u luci, miris srdele i tiho pucketanje svjetionika, pa predmeti uče dom kako disati s plimom.
Na prijelazima između sela i država, sajmovi su učionice bez zidova: majstori pokazuju kako se isti oblik lonca mijenja dialektom, zemljom i drškom. Putnici kušaju razlike u glini, pepelu i glazuri. Zajednički stolovi brišu mape, pa se ručni rad pretvara u rječnik razumijevanja gdje pitanje ruke uvijek stiže prije pitanja putovnice.
All Rights Reserved.